Ja sam samo grad
U kojemu prezimiš,
Ja sam samo boja
U kojoj se utopiš,
Ja sam oholi putnik
U čijem zagrljaju zaspivaš,
Ja sam pjesnik
U dvorcima srca,
Moji stihovi su i svjetlost i tama,
Ja nemam sutra.
Sigurnost je varljiva,
Zato počivaj na mojim rukama danas
Govorio si,
Jer ja nemam obećanja,
Ja nemam sutra…
Govorio si…
Govorio si o kasnim proljetnim kišama
O mrazovima koji ubijaju pupoljke sna
O crvenim zvijezdama u našim očima
O pjesmi nekih vojnika
O djetetu koje je ostalo ispod ruševina
O mučnom zapaljenom svemiru
Ali i o igrama u našim dušama.
Dok smo ispijali sunce žeđom pustinjaka
Cijedila sam sok iz zadnjih otkucaja srca
Da preživim trenutak,
Ostavljala sam dojam nehaja,
Pisali smo stihove na dlanovima
Razgovarali smo o romanu 'Osjećaj kraja'
Gledali smo se crvenim zvijezdama
U našim očima
U kojima je počivala molba
Za još jedno sutra…
Za još jedno sutra.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.