Rasplinjujem se u bljesku tvog oka
što krade ljepotu ozviježđenog neba;
uvijek si bila rijeka divljeg toka,
vinograda rajskih najsočnija berba.
S tobom najsmjelije želje mi se roje,
gutam ruku tvojih užarenu plimu;
volio bih vatru te ljubavi tvoje
skrivenu u njedra ostavit' za zimu.
Dok vrijeme nagriza otješnjale dane,
želim što duže noćas da te dišem
i note vjetrova što miluju grane
na stranice tijela tvoga da prepišem;
prstima himnu od koje krv vrije,
a usnama glazbu... dok noć nas popije.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.