Ivica Kesić | Prašnjave slike

Prašnjave slike prošlosti me stižu,

sužavaju obzor, pušu mi za vrat;

svojim lednim dahom bez milosti ližu

ko jezici mrazni mrtve trave vlat.

Radujem se jarkim, brišem crno-bijele,

mada sve su redom potrošene, blijede,

bljeskovima muklim žar posljednji dijele

ognju zaborava, za drugo ne vrijede.

Prašnjave slike nas progone i prijete,

a novih nema da ih u prah zatru

i sa životne prognaju palete,

paleći žilama novu strast i vatru.

U tvojim rukama, tvoj su kist i boje,

novom slikom stare blaži nespokoje!