Od mlijeka koje kisa, u roku trajnosti zadnjem:
Od ruke što nas nudi jelima, prepunim pladnjem.
Od svega toga tijelo jača i uspravno hoda.
Od prirode što korijen i krošnju biću daje,
I od piska u noći, nalik cijukanju miša,
Mi slažemo ekloge, zbirku malih pastiša;
On nemuštosti koja pred Nebom preostaje.
Od ljubavi i njenih začudnih zemljotresa
Koji u duši svaku česticu mraka preslože;
Od energija što nam cijeli um izvrtlože,
Nad ponor nagnemo se, dotaknemo nebesa.
Od čipke i crnoga pliša natresaju nam odar;
Riječi kotrljaju slatke, kandiran lješnjak u njima.
A potom dodjeli se jednaka pravda svima:
U zemlju spuste nas tiho, crv biva naš gospodar.
Da bismo snagu vratili, liježemo krotko, spavamo.
Ali od stvari nevidljivih i svetih, mi preživljavamo.
27. listopada 2022.
F. G.
Ilustracija: Arhiva, Davna dunja (2011. )
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.