piše: Milan Novak
»list na grani, ptica u satu, vrijeme u mislima«
Jutro dojmova, puno tišine, praznih misli, crnih sjećanja i vedrih planova koji kroje novi dan. Pjesme u kojima Zlatko Kovačević – Sax kratkim potezima slika pticu, list drveta, vlat trave, glistu u zemlji. Sitne događaje koji sukreiraju veliku kreaciju, život svemira. Promatrajući te minimalizme svemira, autor se stalno vraća na propitivanje svoje uloge u njemu, na poimanje smisla. Ne postavlja pitanja, niti nudi odgovore. Jednostavno zapiše sliku. Čitatelj sam dodaje boje, prema vlastitom sudu: »U ulici mirno / duga sjena rogača / neprimjetno klizi«,, (Pogled u jutro).
Autor napominje da vrijeme otkucava poput zidnog sata i podsjeća da ono postoji. Da moraš pronaći svoju ulogu. Ili pak ne. Naime, pred kraj zbirke Ego ipak nanizane su i neke društveno-kritičke misli, a gotovo sve se dotiču praznine života i protraćenih dana. Kao kritički promatrač društva, autor je uglavnom nezadovoljan onim što vidi.
Tko traži, naći će. Tako kaže izreka, tako kaže i autor. Ali tko traži sreću, neće je naći. Sreća se može samo stvoriti. I tako, kao ptičica na grani, cvrkućući zaključi knjigu. Nema velikih lekcija. Zlatko Kovačević – Sax ne želi pametovati, on u tome ne vidi ulogu poezije. No, možda i nesvjesno, svoju je prvu zbirku poezije prožeo važnom spoznajom. Vrijeme nas sve podsjeća da putujemo. Kao zrnca u pješčanom satu odbrojavaju se naši trenuci. Oni su tu da se upiju, dožive što je više moguće.
Dugi otok, 18.8.2022
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.