“Dok igra svjetlosti riše svoje plesove / kroz pljuštanje srhova i snohvatica, / mir spava, snaga šume u dugim sagovima.” - Tin Ujević
Iskre na nebu se nemirno gnijezde,
Od ljeta se smjerno oprašta šuma,
U jesen krene ne čekajuć’ zvijezde,
U jesen zlatnu duž sunčanog druma.
Nemirnih snova u vrelini noći,
Svenule volje od zapare nagle,
I ja ću šumom u kraj ljeta poći,
U tihe kiše i jutarnje magle.
U prizore zemljanih akvarela,
U carstvo plodova, nektara, vina,
U mir stihova, gdje misao zrela
Zlato po krošnjama šara s visina.
Glad tješi lišaj, a žeđ kiša svježa.
Skrasim se s mirom u jeseni ranoj,
Ko kesten skriven u kući od ježa.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.