Autor Mirko Cvjetko / Matica hrvatska - https://hr.wikipedia.org/w/index.php?curid=725265 |
Istaknuti povjesničar književnosti, hrvatski književni teoretičar, poznati germanist i kroatist, sveučilišni profesor, ujedno svestrani muzikolog i akademik Viktor Žmegač napustio nas je 20. srpnja ove godine u 94. godini života.
Rođen je 21. ožujka 1929. u Slatini gdje je završio osnovnu školu, u Virovitici i Osijeku pohađao je gimnaziju, a studij germanistike i jugoslavistike završio na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Godine 1959. stekao je doktorat znanosti temom „Die Musik in Schaffen Thomas Manns” (Glazba u djelu Thomasa Manna) što ukazuje da će dva područja postati središte njegova profesionalnog i životnog djelovanja – književnost i glazba.
Ostao je dugi niz godina u sjećanju generacijama studenata germanistike, jer je bio profesor na Filozofskom fakultetu u Zagrebu od 1971. do umirovljenja 1999.godine, time da je od 1974. bio predstojnik Katedre za njemačku književnost, a povremeno je gostovao na stranim sveučilištima u Njemačkoj i Austriji. Od 2002. je professor emeritus Sveučilišta u Zagreb.
Važno je reći da je međunarodni ugled stekao kao germanist pišući na njemačkom i hrvatskom jeziku – naši i strani studenti uče iz njegovih knjiga „Geschichte der europaischen Literatur von 18. Jahrhundert” (1978-1984, brojna reizdanja), „Moderne Literatur in Grundbegriffen” (1987-1994), „Der europeische Roman. Geschichte seiner Poetik”(1990-2013). Kapitalne studije u kojima otvara nezaobilazne kroatističke teme i analizira književno teoretske teme svjetskih pisaca su djela „Književno stvaralaštvo i povijest društva”, Liber, Zagreb, 1976., „Težište modernizma”, SLN, Zagreb, 1986., „Krležini europski obzori”, Znanje, Zagreb, 1986., „Povijesna poetika romana”, Grafički zavod, Zagreb,1987. ( treće, prošireno izdanje, Matica hrvatske, Zagreb, 2004.).
Mora se istaknuti da od 1998. postaje autor Matice hrvatske, u čijoj nakladi je objavljeno njegovih 11 knjiga. Njegove knjige koje mnogi visoko cijene i ostaju sjajna djela i za budućnost a to su „Bečka moderna””MH, Zagreb, 1998. slijede „Književni protusvjetovi”, MH, Zagreb, 2001., „Književnost i glazba”, MH, Zagreb, 2003., „Od Bacha do Bauhausa”, MH, Zgb, 2006., „Majstori europske glazbe. Od baroka do sredine 19.stoljeća”, MH, Zagreb, 2009., „Prošlost i i budućnost 20.stoljeća”, MH, Zagreb, 2010., „Bečka moderna” (novo prošireno izdanje), MH, Zagreb, 2012., „Strast i konstruktivizam duha. Temeljni umjetnički pokreti 20.stoljeća”, MH, Zagreb, 2014., „Četiri europska grada”,MH, Zagreb, 2017. U javnosti je odjeknulo objavljivanje njegove knjige „Vrhunski europski romani – po mom izboru” MH, Zagreb, 2021. u kojoj obrađuje najbolje romane u povijesti svjetske književnosti a trenutačno je radio na dovršetku nove knjige koja je trebala biti objavljena pod naslovom „Kulturološki kvartet”.
Odlični eseji o fenomenu suvremene popularne kulture i filozofske rasprave o umjetnosti i kulturi u svakodnevnom životu pronaći ćemo u knjigama koje već svojim naslovom pobuđuju zanimanje i pozivaju čitatelje su „ Filozof igra nogomet: zapisi 2010.-2011.” Profil, Zagreb, 2011., „Europski duh”, Profil, Zagreb, 2012., ”„SMS eseji”, Profil, Zgb, 2012. i „Europa puta deset”, Profil, Zagreb, 2014.
Veliki doprinos akademika Žmegača je u zagrebačkoj stilističkoj školi pa je i na tom polju zajedno s Ivom Frangešom ostavio neizbrisiv trag svojim znanstvenim radom koji je biser ove vrste literature („Hrvatska novela”, Školska knjiga, Zagreb, 1998.).
Mnogi će se sjećati također njegove skromnosti, uvijek jednostavan i ljubazan u ophođenju, a moj prvi susret s njim bio je na postdiplomskom studiju književnosti još 1977. godine na Filozofskom fakultetu u Zagrebu kada sam slušala njegov Kolegij pod naslovom Teorija moderne drame (šk.god. 1977/78.) i tada položila odličnim uspjehom. Pamtim ga kao sjajnog i zanimljivog predavača, jer poslije svakog njegovog održanog predavanja svi smo bili obogaćeni novim saznanjima i mnogim podacima koje je bilo teško ili nemoguće bilo gdje pronaći. Hrvatsku književnost uvijek stavlja u kontekst europske i svjetske kulture i književnosti. Na ispitu je bio ugodan sugovornik koji je poticao dalje napredovanje svog studenta.
Drugi susret bio je u Židovskoj općini Zagreb u Palmotićevoj 16. u Zagrebu gdje je održao nekoliko divnih predavanja na Tribini Kulturnog društva Miroslav Šalom Freiberger pred punim auditorijem a bio je i dugogodišnji član Savjeta časopisa Novi Omanut (s podnaslovom Prilog židovskoj povijesti i kulturi) pa je za isti list napisao mnogo značajnih članaka o važnim ličnostima koji su bili židovskog porijekla. Nažalost njegova supruga provela je zadnjih pet godina u Domu Zaklade Lavoslav Schwarz i svi se sjećamo kako ju je godinama svakodnevno posjećivao.
Treći susret s profesorom Viktorom Žmegačem je njegova već spomenuta prisutnost u Matici hrvatske, posebno mi je ostala u sjećanju nezaboravna promocija njegove knjige „Četiri europska grada. Kulturološki obzori”, MH, Zagreb, 2017. sa svestrano opisanim gradovima :Pariz, Beč. Prag, Berlin i moj razgovor s njim o značajnoj i nezaobilaznoj prisutnosti Židova koji su svojom trojezičnošću (njemački, češki i jidiš) ostavili značajan trag u Pragu a napose je tu jedinstveni Kafka na što je ukazao i Tonko Maroević u prigodnom slovu tom prigodom u Matici hrvatske a kojega također nema više među nama.
Profesor Viktor Žmegač je redoviti je član HAZU, inozemni član Saske akademije u Leipzigu i član znanstvenog društva Academia Europaea u Londonu.
Od 1985. do 2005. glavni je urednik časopisa „Umjetnost riječi”.
Mnogobrojne nagrade i priznanja ispunila bi jednu stranicu - najznačajnije su Nagrada grada Zagreba 1977. (za 1976.) i 1998. (za 1997), Nazorova nagrada 1987. (za 1986.) i ponovo 2004., Nagrada Krležina fonda 1990.(za 1989.) i 2007. (za 2006.), zatim dobiva Strossmayerovu nagradu (zajedno s Nikolom Batušićem i Zoranom Kravarom) 2002. , ponovo Nagradu HAZU-a „Josip Juraj Strossmayer” 2006. (za 2005.) i nagradu Matice hrvatske za znanost „Oton Kučera” 2006. Osim toga prima nagrade Pulskog sajma knjiga „KIKLOP” 2007, 2009, 2010, 2011, 2015. te nagradu „Josip Andreis” za muzikologiju od Hrvatskog društva skladatelja 2009., te Hrvatskog P.E.N. centra, 2014.godine.
Također su mu posvećena i dva međunarodna skupa : 1989. u Tubingrnu (Poetik i Geschichte) u povodu šezdesetog rođendana i 1999. (Literatur im Wandel) u Zagrebu povodom sedamdesetog rođendana.
Primio je i brojne inozemne nagrade kao što su Gundolfova nagrada za germanistiku Akademije za jezik i književnost Savezne Republike Njemačke 1987., zatim je dobitnik Herderove nagrade zaklade FSF i Sveučilišta u Beču 1993, Humboltove nagrade 1993. a odlikovan je i Velikim križem za zasluge Savezne Republike Njemačke 1988.
Na kraju iako je možda trebalo na početku reći da je akademik Viktor Žmegač bio poznat ne samo na polju znanstvene i književne kritike već kao vrstan muzikolog koji je i sam odlično svirao glasovir, a po njegovom pripovijedanju svakodnevno je pronašao vrijeme za muziciranje koje su mnogi stručnjaci hvalili. Uz sve to sam je svjedočio – što izaziva divljenje da svaki dan napiše bar jednu stranicu teksta, što onda čini godišnje jednu novu knjigu.
Zato ostaje trajna praznina za velikim hrvatskim i europskim znanstvenikom, pedagogom i piscem čitave biblioteke značajnih teoretskih književno-povijesnih djela. Bila je zaista čast poznavati ga i živjeti u njegovom dobu, susretati se osobno s njim ili s knjigama Viktora Žmegača – svestranog intelektualca, znanstvenika iznimne erudicije i bogatog opusa.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.