Ivica Kesić | Jahači gromova

Bacao sam brižni, molećivi pogled

u visine gorde sazdane od nade,

gdje se crni oblak sa planinom ljubi,

a munje ga strašne sijeku na komade.

Jesu li to okrutni gromova jahači

što će mačem silnim od ognja i vatre

mržnju i oholost što svijetom zavlada

u pepeo stvorit' da trag im se zatre?

Hoće li vulkani provaliti bijesni

da poteče vrela, užarena rijeka

i povuče zlobu što duše razara

u utrobu zemlje, gdje bit' će dovijeka?

Bespomoćni, slabi, zebnjom ogrnuti,

od pitanja teških slutnje nam se množe:

da l' pravda će ikad sletjeti na zemlju

i vladati svijetom? O, reci nam, Bože!