Među koricama libra duše moje
neispisane mnoge ostale su strane,
na koje zaborav bez kista i boje
naslika samoćom izgrižene dane.
Prelistaj stranice od sjećanja teže,
dlanom nježno skini paučine niti
i oćuti noći kroz prste što bježe;
u mrežu si s njima upletena i ti!
Kad ti jednom svanu od olova dani
i krv ti se vrela od skitnje umori,
kraj praznih listova libra mog zastani,
čut ćeš pjesmu moju o čežnji što zbori!
Pustih versa mojih zavodljive niske
s vatrom iz pogleda tvoga kad se spoje
urezat će vječno najljepše otiske
na stranice prazne libra duše moje.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.