Ines Babić | Koraci

Počelo je jutro

uzevši svoju svjetlost iz ruku

koje su je držale

kao da nema sutra,

kao da noć ne postoji.

Noć se potkrada pod stazom

nalik životu koji teče,

koji je toliko duboko u raskidu

s njom

da korake više ne broji

niti ih osjeti.

Jutro je svanulo.

Dan tek počinje 

gledajući nebo

pored sebe

pitajući se:

„Kada je završila noć,

a počeo kraj?“

Koraci,

jedan za drugim,

počinju teći.