Dok žudjet ćeš za ručak buktinje
gdje prazna slasnost sviće
na pučini gnoja
u redovima pučke kuhinje
sve bit će stvarno žiće,
Dulčinejo moja.
Dok čeznut ću nam stručke djetinje
gdje mazna vrlost klikće
u pličini bójā
kroz razmetno da mučki raspinje
iz drozge zlatno lit će
Dulčineja tvoja.
Što proničemo tučke zvjerinje!
I krasan smo si, bit će -
dar slučajnog sloja.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.