Ivica Kesić | Dalje od beskraja

Ne želim biti rob ovoga svijeta

gdje sat otkucava neko tuđe vrijeme;

želim pobjeći sa ovog planeta

tamo gdje je pravde posijano sjeme.

Želim poći tamo gdje nema rata,

pakosti ljudske, magle niti mraka,

gdje brat rođenoga neće izdat’ brata

za tridesetak bijednih srebrenjaka.

Nisu ovo više zrake mog svitanja,

zapriječeni svi su mi putovi i staze,

nema odgovorā na moja pitanja

dok olovni dani bez srama odlaze.

Iza horizonta vječnosti doleti

ti koju trebam od života više;

Ukradi me s ovih turobnih vrleti

što maglenim velom vidike mi skriše.

Odletimo skupa dublje od beskraja

zbacimo sa sebe grizodušja breme…

Što dalje od pakla, još dalje od raja

gdje kazaljke broje drugo, ljepše vrijeme.