Kolumne

Jelena Hrvoj
Patnje mladog autora

Eleonora Ernoić Krnjak
Rozin kutak

Martina Sviben
S kodom bluesa i balade

Mirjana Mrkela
Ispovijed jedne čitateljice

Aleksandar Horvat
Kajkavsko najže

petak, 4. ožujka 2022.

Darija Žilić | Rana buđenja


Ljeti, buditi se treba što ranije, dok još topao zrak areala nije

preplavio sobe, ni svodove. U udahu svježeg zraka, prije

umjetnih jezera hladnoće, treba odstraniti tjeskobu

žiletom koja para mrežu sitnih uboda u tijelu, tragove

ugriza iz prošlog stoljeća. Rano treba pustiti prozor da

divlje ptice pjevaju još malo i onda odu, jer cvrkut uznemiruje

kada je mahnit i bijesan. U malim bazenima već se vide

tragovi životinja koje će tražiti spas. Amo vode. 

Ljeti, stariji se još ranije bude, oko pet, i krate vrijeme uzaludnim

zalijevanjem. Jer suša će svejedno doći. I ogoljela tijela umornih ljudi

tek u dnu katakombi podruma svoj mir će tražiti.

Ljeti, buditi se treba što ranije, dulje traje Početak svega.


Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.