Darija Žilić | Utroba doma

Kuća u vrijeme radova je kao rastvorena utroba. Sve ispada iz nje. Crne naljepnice, okviri, cijevi kao ulegnuta crijeva potleušice, u to se zdanje pretvorilo dok čeka svoj konačni oblik. I sve je na dlanu, radni ljudi vide svu tu melankoliju sakrivenu ispod plahti, i sjene veselja koje se zadržalo u jorganu. Baš ta riječ nek bude. Jorgani kao jorgovani. Svijetlo lice kreveta. A madraci, ko mudraci, upili su krv i sjeme, kao tijesto se zamrznuli na hladnom zraku koji dolazi s polja. I sve je podatno oku, kao da si pjesmu raščetvorio i pretvorio u maglu koja sad suklja nad gradom, kao gusti omotač što prekriva čamotinju. Ukras svijeta.