Prolazi ovim svijetom, ne vjerujući žrtvi.
Oprostit ćemo zemlji svu njenu neizdašnost,
I pustit ćemo da nam suša čula umrtvi.
I nekoj gruboj riječi mi ćemo vjerovati;
Požutjet će ko lišće na vjetru naša lica.
Al' dijelit ćemo dane, sve ih drugima dati,
Misleći da je ljubav tek opća imenica.
No, postoji taj zadnji odjeljak puta u Goru,
Kad se milostivo oko kroz nebosklon naviri.
Uzdižu nam se srca u prisnom razgovoru,
Na prstima je mašak, u pleksusu leptiri.
Ako nas potom k Leti propuste mrke straže,
Mi ćemo ispod stabla stati mirno i nijemo.
Samo da Nepoznat Netko priđe k nama i kaže:
Zaslužujemo ljubav. Ljubav zaslužujemo.
Fotografija: Egon Schiele: Ljubavnici
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.