Jutro poezije | Žarka Jovanovskog umirila Josipa Marenić

 

Razgovarala Sandra Pocrnić Mlakar

Najavljujući promociju knjige Žarka Jovanovskog „La Embriaguesa“ na Jutru poezije, Željko Buklijaš nekoliko je minuta čitao samo naslove knjiga koje je Jovanovski objavio i nagrade koje je osvojio, među kojima je najnovija prošlogodišnja nagrada VBZ-a za roman „Pizzeria Europa“. Deset knjiga poezije, zbirka pripovijesti „Priče o Lenjinu i Staljinu“, brojne nagrađene priče i nagrađeni roman dokazuju da je Žarko Jovanovski hiperaktivni i multitalentirani umjetnik koji puno piše, ali i crta stripove, dizajnira knjige, i u slobodno vrijeme pjeva uz gitaru i nastupa u klubovima. Jovanovski komunicira na više platformi kao hiperosjetljivi kreativac, urbani intelektualac, senzibilni muškarac kojeg uzrujavaju posrnuli gradovi, samoubojstva pjesnika, marketinški stručnjaci ili primjerice češki tramvaji, mašine i kišne kapi… Emocije koje Jovanovski opisuje su snažne i često zagušujuće i zasljepljujuće. Bile ugodne ili neugodne, uvijek su intenzivne i prestižu jedna drugu, no Jovanovski svojim stvaralaštvom demonstrira kako ih prepoznati, formulirati, razumjeti te stvoriti protočan kreativni odušak kroz koji će ih izraziti i otpustiti višak energije koji osjećaji stvaraju. 

Na promociji na Jutru poezije Žarku Jovanovskom pjesme je pomogla predstaviti mlada pjesnikinja Josipa Marenić s kojom se Jovanovski dinamično izmjenjivao u čitanju pjesama s apsurdno dugačkih traka papira koje su ispred njih padale na pod. Jovanovski piše stihove pune uskličnika i imperativa, a nastup mu je slamerski i neobuzdan, u svojoj interpretaciji viče, protestira, upozorava i preklinje… Zahvaljujući asistenciji Josipe Marenić, s kojom se dinamično izmjenjivao u čitanju svojih pjesama, njegova je žestina ovaj put je bila blaža, razrijeđena i kanalizirana.

„Živimo u toksičnom svijetu, nesavršenom svijetu, stvarnostima koje doprinose fragmentacijama ličnosti, fiksacijama i potiskivanju, živimo u društvu kapitalističkog kaosa. Na toj liniji proizlazi misaoni stav Jovanovskog kao pažljivo utkana filozofija u obliku pitanja, zašto se praviti da smo bolji nego što zapravo jesmo“ – navela je Josipa Marenić u svom prikazu zbirke „La Embriaguesa“ i dodala primjere polariziranih emocija koje izaziva poezija koju piše Žarko Jovanovski: 

„Feministkinje ga mogu mrziti (Pokazne vježbe broj jedan za slučaj svakog slučaja, Koje su boje sada poštanski sandučići u vašoj zemlji?), ali žene ga mogu voljeti, jer im dopušta da budu takve kakve jesu i da s njima gradi posebne trenutke i šašave odnose (Oblaci, Iznenadna partija šaha u provinciji). Turisti ga mogu mrziti, a putnici ga mogu voljeti i popis se tako može ponovo kretati u beskraj.“

Uvijek izvan okvira, Jovanovski je u svojoj novoj zbirci demonstrirao i kako je to kad se u zbirci poezije objavi negativna recenzija – autoironični pogovor u kojem su njegovi stihovi proglašeni „besmislicama lišenim svake logike i lirske ljepote“ Pogovor je navodno ipak dosjetka, a autor koji ga je potpisao fiktivan. No, ostaje dojam da čak ni tako negativna recenzija ne boli i postaje samo jedno od kritičkih mišljenja koje će demantirati svaki sljedeći nastup uživo na kojem Jovanovskoga publika zove na bis. 

Sandra Pocrnić Mlakar 

Pokvareni jukebox u predgrađu Alma-Ate 

ti napravi mašinu ja ću u toj mašini popiti pivo 

ti napravi mašinu ja ću u toj mašini zaplesati 

ti napravi mašinu ja ću se u toj mašini oženiti 

ti napravi mašinu ja ću u toj mašini psa šetati 

ti napravi mašinu ja ću u toj mašini biti planinar 

ti napravi mašinu ja ću u njoj posijati jabuke po brdima 

ti napravi mašinu ja ću u toj mašini piti lijekove 

ti napravi mašinu ja ću u toj mašini rađati djecu 

ti napravi mašinu ja ću u toj mašini razgledati turistička odredišta 

ti napravi mašinu ja ću toj mašini rezati krila

ti napravi mašinu ja se neću suprotstavljati 

ti napravi mašinu ja ću izmišljati religije 

ti napravi mašinu ja ću mašinu opravdati 

ti napravi mašinu ja ću u njoj smisliti sreću, tapete s leptirima i toster 

ti napravi mašinu ja ću u toj mašini masturbirati 

ti napravi mašinu ja ću u toj mašini urlati 

ti napravi mašinu ja ću tu mašinu obezvrjeđivati

ti napravi mašinu ja ću u njoj biti zamišljen (kao prvoga dana) 

ti napravi mašinu ja ću u njoj neuspješno popravljati dijelove 

ti napravi mašinu ja ću u njoj izmaštati groblja 

ti napravi mašinu ja ću u njoj ideološki djelovati u njoj ostarjeti odbiti neprijatelja biti zelen žut, plav i crven i nedjeljno neraspoložen

ti napravi mašinu veliku mašinu tupavu računovodstveno ispravnu 

ti napravi mašinu a ja ću je voziti galaksijama razjapljenih usta usran od straha 

s gasom do daske

ne ubijate se, pjesnici! 

nema se bog zna zbog čega živjeti 

al nema se ni bog zna zbog čega umrijeti. 

putanja tijela fascinira, 

to je jasno (i znam da to boli). 

pregledajte pažljivo molekule daha 

prije odluke 

za sve ima dovoljno vremena 

ne donosite sulude sudove 

pad je u vas ionako ugrađen! 

oči su vam sjajne 

a rukama se uvijek može 

više nego u ruke stane obuhvatiti 

(putanja tijela fascinira... 

ne ubijate se, pjesnici...!) 

jer ako svi odete u nevremena 

tko će to budale natezati za uši 

kravama i kurvama montirati krila 

i umanjiti štetu 

koju čine namrštene obrve? 

tko?

tko? 

(tko?)

Žarko Jovanovski: La Embiraguesa, Jutro poezije, 2021.