Darija Žilić | Prespavati

Prespavali smo dan.
Vukli smo se po krevetu,
Kao voden konju, na valovima.
Zemlja se još nije otpustila,
Čaj se još uvijek nalijeva na dno
Duboke posude.
Mirisi grožđa na svijetloj kopreni,
Daleki glasovi rođaka, i zvuk aviona
Koji se penje gore negdje, da ostavi
Trag na nebu, koje danas nismo ni vidjeli.
Samo smo udahnuli zrak iz unutrašnjeg prostora i probudili se u ponoć,
Dan smo, kao umorna djeca nakon slavlja,
Bespomoćno prespavali.
I danas je već siječanj.