Naravno da te se sjećam Thomas
Istini za volju, u nekom trenutku zaboravila sam
gospođu
I tri bijela leoparda podno njezinih nogu
To mi se dogodila na Trgu republike
u očajničkoj potrazi za Lolom V. Stein
Zatim i u prešetavanju satima Knez Mihajlovom
A onda se zavlačeći u lagune
Spuštajući se u vulkane
Pentrajući se po Delfima
Ne, nisam je pronašla
Na sve strane nudili su mi jednog istog Ljubavnika
kojeg sam davno ostavila
Nudili su mi Tarkvinijske konjiće
taman kao da ih mogu uzjahati
Nudili su mi prijeći Branu na Pacifiku
kao da je mogu probiti
Nudili su mi Bol vrlo tanku, vrlo malu, vrlo povoljno
A uz nju kao poklon Stvarni život
Sve ono što imam već
Uzalud
Lola V.Stejn doista se zagubila
A ja odustala od potrage
Nadjačala me zanesenost slobodom
Da, slobodom začudnom koja se ne može dostići blizinom
tek udaljavanjem od mjesta bivanja
mada je i to pusta obmana
I to čak
Znala sam gdje god se okrenem čeka me Pusta zemlja
i ptica koja zavarava ponavljajući
da požurim iza prvog ugla
kroz prvu kapiju i da to učinim brzo
(Dogodilo mi se da sam od sreće prolupala tražeći
ulicu nekog gospodara Jevrema)
I tako sam, Thomas, prišla bliže tom gradu za koji
mora da nisi ni čuo
Ne moj grad
Jer ja grada nemam
Ili su svi gradovi dom
To je sada posve svejedno
I evo me opet u tvojoj Pustoj zemlji
U centru Stvarnog života
Među šupljim ljudima kakva sam i sama
Još s vjerom da ću pronaći tu djevojku
blijedu i zanesenu od očaja nad jednim jedinim časom
odvojenim svojom strahotom od svih drugih časova
života
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.