Senka Bradarić | Ostavljena

Iz sna je ptice prenule
melodijom pjesama ljetnih,
latice cvijeća prosule
u hladu vrtova cvjetnih.
Suzne se oči zrcale u moru
suza za suzom stvorila vrelo,
ostavljena sama dočekuje zoru
znoj se topi klizeć niz čelo.
Goruća želja tinja u njoj
da ljubi je do zadnjeg daha,
dok sjaje mu pogledi sneni
sjajem zvjezdanog praha.
Očiju njegovih pogled je prati,
krik se otme
- Vrati se, vrati!