U tijelu mom prpošno diše
razigrana i nemirna mi duša;
vazda gladna ljepote i snova,
još ponešto htjela bi da kuša.
Slobodu ište, ja dajem je,
za let od orla nek' traži krila,
u sudnjem času nek' ne jeca
sužanj da je u tijelu mi bila.
A kad jednom umorna klone
s prstohvatom sreće i šakom tuge,
poći ćemo, ruku pod ruku,
u nepovrat, nema nam druge.
Nitko nas tada pitati neće
što imale smo od života cijelog
kad nas na kraju mračna tunela
čeka tek bljesak svjetla bijelog.
(iz zbirke „Žena svojih godina“)
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.