Na ruci nosim otiske dodira,
Premda se činio kao tren bez
Budućnosti, taj pečat nečije
Prisutnosti, postao je trajno
Mjesto na mjestu arterija i
Vena, ugriz užarenog tla
I pogled koji briše razlike,
Dim i voda, plahta i svijet,
Prsti koji istražuju anatomiju.
I ruka koja nosi dalje sve ono
Što se iz tijela u dušu sakrilo.
I nakon svega, u meni ostalo.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.