Božica Jelušić | Zov zadnjeg tetrijeba*

Gdje ste, o gdje ste? Crn tetrijeb ja sam:
Gallus od vrste što izumire.
U gustoj šumi krikom se glasam,
Budeći kraguje, lovce, satire.

Sve one, što su ostavili kosti
U ovom spletu najgušćih vriježa.
Tu raj je mojoj nagluhosti,
i moja smrtna neravnoteža.

Jer kad svoj ljubavni zov zapjevam,
Ja oči sklapam, vidim noć bijelu;
Iz vrela srca doziv izlijevam,
U astralnome lebdeći tijelu.

Ne čujem ništa; čuti ne želim.
Pod perjem ženke tražim smiraj.
Anđele šume s loknama bijelim,
Ne budi tetrijeba, strast mu ne diraj!

Gdje ste, o gdje ste? Još bih u grču
Ljubavnu bol da nekome zadam.
Kroz tunel vrtložim, zobljem srču:
Pogođen ognjem u oganj padam.

27. kolovoza 2019.

-----------------------------------------------------
U završnici ljubavnog pjeva, kad nastupa zvuk "brušenja", tetrijeb diže glavu, te ne vidi i ne čuje. Moguće je prići mu na malu razdaljinu, što lovci koriste da se dočepaju plijena.Ta rijetka ptica, koja vuče podrijetlo još od ledenog doba, danas izumire.