Slavica Gazibara | Stihovi s posebnim potrebama (1)

ima vas u meni
više nego mislite
poštovana gospođo
više nego želite
više nego priznajem

vi živite u svojim kućama
sa svojim obiteljima
pazite na red i čistoću
ponašate se u skladu sa svojim godinama
i starite uljuđeno

ja ostarjeh davno
noseći ožiljke umjesto nakita
nudeći iskru
i ovo blato na mojim cipelama
samo život je

vi aplaudirate svemu što ne razumijete
i gledate moje cipele
nije to ništa
samo blato
kazna za žudnju i glad
za nepristajanje ni na što manje
od ljubavi

riječi su čudesna stvar gospođo
mi im čudesa (ne)moći pridajemo
a od posustale mladosti
i zakašnjele starosti
jednako krvare nam noge
poštovana gospođo