Kroz sedef školjke nova se duga prelama.
Bučino ulje curi dok škripi tijesak.
Uokolo se stere panonska panorama.
Drveće vitko i čvrsto propinje se na prste.
Golema krošnja hrasta silu vjetra prikoči.
U krstionici rose zorom se kukci pokrste,
I cijeli svijet o duhu pravilnosti svjedoči.
Zbivanja velikih nema: starost šapće na uho.
Čini se da za škanjcem u modrinu poletiš.
U močvarnom pejzažu duh traži mjesto čvrsto.
Zagrizeš kruh i plimu zahvalnosti osjetiš.
Rijeka oštricu brusi tvom umu i alatu.
Angelus negdje zvoni: tišina pada potom.
O proteklosti šapću bagremovi u cvatu.
Pijesak i voda u oku. Prolaženje životom.
24. febr. 2019.
Flora Green
Fotografije : Arhiva /Robet Rodman
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.