nailazim na ljude i dobrotu.
Oni se tiho i skromno provuku
U moju malu srčanu luku.
Onda ih srce golica i češka
I nevješto im pjeva pjesmu o ljubavi,
Pa ih u sebi danima nosi
O njima govori, njima se ponosi.
A i oni otamo ljubav uzvraćaju
Pa se zajedno smiju, plešu, pjevaju...
Sličan se sličnome uvijek raduje,
A ljubav se širi i tu ne prestaje.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.