Htjedoh ti reći ;
Trebaš mi kao zrak
volim te bezuvjetno
moja si noć i svitanje
sav moj život meni si
Ti...!
Još puno toga htjedoh
ti reći,
al' usne se zgrčiše
krv u žilama sledi
srce na tren stade
ne mogah ni riječ
izustiti..
Dok teškim korakom
ulazim u sablasno tihu
i polumračnu dvoranu
osjetih miris cvijeća,
plamen svijeća,
miris smrti i tvoj odar
vratiše me u stvarnost
tamnu.
Ni suza ne htjede kanuti
bol siječe misli raspršene
samo šapat molitve
nadjačava tišinu
u ovoj zlokobi
spaja tebe i mene.
Htjedoh ti reći
ljubavi moja
život za nas nije stao
duše naše voljet' će se
od noći do bdjenja,
jedini do skorog viđenja...
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.