Kolumne
Jelena Hrvoj |
Eleonora Ernoić Krnjak |
Martina Sviben |
Mirjana Mrkela |
Aleksandar Horvat |
srijeda, 10. svibnja 2017.
Zrinko Šimunić | San o poetesi
Kad sam te pitao:
Hoćeš li mi napisati pjesmu?
Rekla si: Smjesta
Ma, ne ne
nisam
to mislio
Samo me zanimalo
stvaraš li
tek kad ti naiđe nadahnuće, ili pak
kopaš kopaš
u riznici snova, uvijaš
kovrče i laštiš
prepukla zvona
Veliš:
Pisanje pjesme
to je mala svadba
Sjedam na hasuru i mirisne
štapiće žarim
svijeću palim, uvlačim
stopala
i tiho se smješkam
meškoljim bedra
Ukapčam
moj mali
lap-top
I čim napišem prvu strofu
lagano
se svlačim
Želim biti naga
pod vjeđama
golih zvijezda
Pred zastorom svečanim
žamorom
drhtavih ptica
Stihovi me gledaju
Gle, grudi mi ulaze
u pjesmu
bućnu u zaslon kolobari
gojnih gnijezda
I tekući kristal
zatreperi, blista
Pjesnikinjo
stopala ti ljubim
na oblim obroncima, grlim
leđa
na ključnim kostima
Tvoje su ruke
proključale
na tipkama
Sve vrvi !
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.