Je li san bio vedar? - pitam se.
Ako nije – pomišljam škiljeći u ogledalo na smrknutog neznanca – evo ti osmijeh da te razvedri. Već sam pokušaj je veseo.
Ako pak jest, onda neka ti ta vedrina bude dovoljno prostrana da ne postane dnevna rutina.
Nekim ljudima rutina znači sigurnost. Nekim, naprotiv, razlog za bijeg. Ja nemam rutine.
Moja česta rana ustajanja su zato jer volim osjetiti energiju buđenja. Energiju rađanja. Stvaranja novog. Moja česta kasna lijeganja su zbog toga jer se bojim da nisam dovoljno života proživio kako treba.
A ono između... to jednostavno volim prihvatiti kako dođe. Kao dar koji polako odmotavam
bez prevelikih očekivanja o njegovom sadržaju: nit se radujem previše, nit strepim.
I tek u sekundama kad lebdim u zoni između svjesnog i podsvjesnog, u onom području gdje um dosegne dalje nego ikad i gdje se rađaju ideje koje se nigdje drugdje ne mogu pronaći, tad se osmjehnem na sadržaj odmotanog... kakav god bio, dobar je jer sam ga ja odmotao.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.