 |
| Autor fotografije: Ivan Nivan |
Kada se lukovice probude u rahlini,
Prstima nježno potom zaruju put za svjetlom.
Rubovi šuma i polja razvinu se k širini,
A proljeće zamahne od suncozraka metlom.
Ne dosadi mi nikad pisati stalno o istom.
Slušam kako udara srce pod tankom vestom.
Prema rijeci odlunjam za vjetrom flautistom:
Tamo je drago moje, gušter s plamenom krijestom.
Ima još mnogo tajni u običnom pejzažu.
Ima trunja u džepu, bilješki na margini.
Sretni na suncu sanjare, mudri o snu razlažu.
I ništa nije kako se na prvi pogled čini.
Do jućer pokućarci, ptice k beskraju žure.
Na stolu čaj ohlađen i zaboravljen dvopek.
I nepravilnom rimom polusnu otvaram škure,
Pa moguće je stoga, da smo u ljubavi, opet.
19. veljače 2017.
Flora Green
Ilustracija: Ivan Nivan
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.