Sve češće bježim sebi.
Zapnem u omreženo zviježđe
i brojim...
Kradem jednu po jednu...
za kuzov od kestenove kore.
Često bježim i nebu
pa te po šumama tražim,
i dok mi usne od tebe žare,
kušam te,
nenačetog.
Jezikom ljubi,
i kad sve gorči,
voćima s kraja svijeta.
Znaš da ti neću odbiti ništa
dok kesten ne osladi.
Jer ja ću opet pobjeći svemu,
u tvojih usana mrežu.
Zato...
u nebo...
utisni mapu
da dotraju lutanja.
Iz zbirke "Izgovori me"
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.