Robert Janeš | pitijski reciprocitet

Pitija - Autor: Robert Janeš

sjedim kao da me nema lebdim
kao da sam žedan pijem dimom obavijen
prostor s posebnim potrebama
zahtjevno oblikovan za specijalističke preglede
likovi neobični manje
više obični čudaci perfekcionisti
čitači dnevne štampe pratitelji stvarnosne i/ne poezije
pjevači izvođači sa sluhom glumci svirači bez vida
glave obrijane brade duge kose u bojama prirodno
nestvarni hetero/homo/bi/a/seksualci
ispijatelji konzumenti uživatelji kušači
stare sorte genetski modificirani vjernici
agnostici ateisti vatrogasci varioci vozači moreplovci

svi izgledaju različito uvjereni u isto

sakrivam se od njih među njima negdje između
zujanja zauvijek zričućih zrikavaca
promiješanog udarcima bata
o sleđenu slitinu stijenke zvona
(izlivenog možda u Brocksheidu možda u Innsbrucku a možda u Kini
ili na nekoj tvojoj budućoj planeti)
i bolnog cvileža
tramvajskim kotačima istisnutog
iz užarenih tračnica

sakrio se nisam izgubio

izgubit ću se na stubama
na onima koje mjerimo
obrazima položenim na gazište jedne
dok nosom dodirujemo čelo druge
vrhovima prstiju pipamo rubove
onih ispod nas i onih iznad nas
rastežemo ruke do boli
do pucanja ligamenata i zglobnih ovojnica
šaljući ih u slobodu
da pronađu početke i krajeve
da dosegnu vrhove i dna

izgubiti se neću vjerovati

u što?