prezrela sam jabuka
zaobiđena žarkim ljetom
u sazrijevanju
nesigurnom peteljkom
njišu me
u zakočenom slobodnom padu
nakon
mnogo ljeta i
mnogo zima
ne znam
što je gore a što dolje
surovim ludilom grana
šuplja krošnja
kesi mi se vjetrom
visim
premorena
težinom vlastite truleži ispod kore
ohlađena
ledenim obručem što širi se k središtu
ishlapjelih sokova
bespomoćno nemoćna
otkinuti se
konačno
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.