Kolumne

ponedjeljak, 31. listopada 2016.

Mirsada Madžarević | Put prema dostupnosti




Smiju mi se ljudi kad kažem da sam posudila knjigu-dvije za predsjednika udruge u kojoj radim. Kažu – pa šta će njemu knjige, kako će on to pročitati? Radim u udruzi slijepih, znate. Ergo, predsjednik je slijepa osoba. Čuli ste za audio knjige, zar ne? Jako popularno osobito na engleskom govornom području, SAD na primjer, gdje ljudi provode strašno puno vremena putujući s posla i na posao pa onda ubace neki oblika audio knjige u uši i putuju. Kod nas je situacija ponešto drukčija. Dok audio knjige za širu publiku baš i nisu zaživjele, proizvodnja i distribucija knjige za slijepe prati razvoj tehnologije tako da su danas dostupni gotovo svi popularni naslovi i slijepoj odnosno slabovidnoj populaciji. A glavni i odgovorni krivac za to je Hrvatska knjižnica za slijepe, ustanova koju smo imali priliku prošli tjedan ugostiti u Pakracu i čuti nešto više i o njihovoj instituciji i o njihovom radu, a i o nekim planovima za budućnost.

U sklopu Mjeseca hrvatske knjige, 27.10.2016., gostovali su u pakračkoj knjižnici gdje su o njihovoj knjižnici i uslugama govorili posjetiteljima, knjižničarima, učenicima i nastavnicima pakračke osnovne škole braće Radić, a posebno članovima Udruge slijepih Pakrac Lipik. Što je e-knjiga za slijepe i kako se može posuditi bila je osnovna tema izlaganja na kojem je predstavljena usluga preuzimanja zvučnih knjiga s internetske stranice www.hkzasl.hr.

O radu Hrvatske knjižnice za slijepe koja je ove godine dobitnica priznanja „Knjižnica godine“ govorila je ravnateljica Sanja Frajtag rekavši kako usluga preuzimanja knjiga s njihovog servera funkcionira unazad godinu dana, a interes je sve veći istaknuvši kako ovu uslugu mogu koristiti ne samo slijepe i slabovidne osobe, nego svi koji iz nekog razloga ne mogu čitati standardni tisak poput primjerice djece s disleksijom ili ADHDom. Ravnateljica Frajtag je istaknula kako je samo 5% ukupnog pisanog sadržaja na svijetu dostupno osobama koje ne koriste standardni tisak.

Upravo zato je na knjižnicama poput Hrvatske knjižnice za slijepe teret krčenja puta prema dostupnosti.

Kako postati član i koristit uslugu e-knjige prezentirala je Jelena Lešaja, voditeljica Odjela za posudbu, rekavši kako knjižnica za slijepe imna oko tri tisuće članova, a četvrtina članstva je već prešla na uslugu internetskog posuđivanja jer je ono neovisno o mjestu, vremenu i količini preuzetih naslova (ipak postoji ogrqaničenje – 10 naslova mjesečno). 1 prosječni član knjižnice mjesečno posudi 6,4 naslova dok knjižnica godišnje obradi i pretvori u zvučne knjige oko 130 naslova među kojima su i lektirni naslovi. Toliko ne tiskaju mnogi nakladnici. A zamislite koliki je posao od odabira naslova do njegovog pretvaranja u zvučni zapis prilagođen slijepim osobama.

Naime, redovni MP3 format baš i nije savršeno rješenje za slijepe jer ne pamti gdje je čitatelj stao. Iz tog razloga je za potrebe slijepih razvijen poseban  Daisy format koji slijepoj osobi omogućava pretraživanje teksta i fusnota, po poglavljima, podnaslovima, stranicama… čak i pravljenje bilježaka. Knjižnica za slijepe pravi je mali pogon sa 19 zaposlenih koje čine i slijepe i osobe koje nemaju problema s vidom. Čitači knjiga su profesionalni glumci ili spikeri, a snimatelji slijepe osobe.

Lekturu na brajici radi slijepa osoba, Danijela Marušić koja je isto tako zainteresiranima u Pakracu govorila o svom poslu, interesima i životu kao takvom. U knjižnici se ipak i dalje trude promovirati Brailleovo pismo. "Redovito organiziramo natjecanja u brzini čitanja na brajici, a dva puta na godinu, uoči Božića i ljetnih praznika, našim članovima šaljemo na kućne adrese dijelove neke knjige na tom pismu. Tako smo, na primjer, slali 50-ak stranica 'Šišmiša' Joa Nesboa da naše čitatelje ponovo 'navučemo' na brajicu", objasnila nam je Jelena.

U Hrvatskoj knjižnici za slijepe doista ima svega, od Dostojevskog, Balzaca i Shakespearea preko Čapeka, Zagorke i Karla Maya do Agathe Christi, Orhana Pamuka ili Pavla Pavličića. "Naš fond ima više od 5000 naslova, i na brajici i zvučnih. Na godinu produciramo 120 do 130 novih djela.

Pokrivamo sve, od lektire, beletristike, publicistike, memoara, znanstveno-popularne literature... Plan izdavanja knjiga radimo na početku svake godine. Vodimo se željom naših korisnika, ali i top-listama popularnosti knjiga. I tu se, kao i u narodnim knjižnicama, čitaju najviše ljubići i krimići, nema razlike.“

Korisnikom knjižnice mogu postati prvenstveno slijepe i visokoslabovidne osobe individualno ili preko Udruge slijepih u kojoj je član, ali i druge osobe koje imaju poteškoća s čitanjem standardnog tiska. Pristupnica je dostupna na stranicama Hrvatske knjižnice za slijepe (www.hkzasl.hr) i uz nju je potrebno poslati specijalističku dokumentaciju koja potvrđuje da osoba ne može čitati standardni tisak. Cijena godišnje članarine je 50 Kn, s tim da su učenici, studenti i osobe slabog imovinskog stanja oslobođene od plaćanja. Isto tako, u knjižnici je moguće privremeno posuditi reproduktor zvučnih knjiga u Daisy formatu dok se ne ostvari pravo na isti putem doznake Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje. 

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.