
Cijeli roman napisan je gotovo kao dnevnički zapis glavnog lika biblijskog imena, Solomona Creeda, s kojim se, susrećemo na početku knjige, osobe koja o sebi ne zna apsolutno ništa, osim imena. Ne zna odakle je došao, kako je došao, ali zna zašto se našao baš ovdje. Njegovo zadatak je spasiti čovjeka imenom James Coronado. I on dolazi istog dana kad je James Coronado bio sahranjen.
Svo vrijeme pisac nas, svojim opisima i kratkim rečenicama drži „na kratkoj uzdi“, ne dajući nam niti naslutiti daljnji tijek radnje. Čak i ono što se čini očito izlazi van okvira, ili kako to američki književnici i čitatelji vile kazati – „out of box“.
Gotovo niti jedan lik nije onakav kakvim se čini.
Iznenadnim promjenama ritma priče Toyne nas iz sadašnjosti vraća u prošlost na takav način da ga je ponekad pomalo teško slijediti i čitatelj mora biti pažljiv kako bi mogao slijediti takav obrat, odnosno tijek radnje.
Opisi prirode su veoma živi, privlačni, podsjećaju na viđene prizore vestern filmova snimljenih u pustinjskim predjelima Teksasa, Arizone ili Utaha.
Plejada likova s kojima se susrećemo je mnogobojna, mnogi likovi bizarni, a svaka zagonetka, odnosno svako novo ubojstvo i prijetnja za cijeli grad, još veća.
Vjerojatno će se i mnogi pažljiviji čitatelji, tijekom čitanja, zapitati nije li im što promaklo. No, treba biti pažljiv, slijediti glavnog lika, a zatim još jednog koji se pojavljuje gotovo paralelno, i koji nas jednako tako zbunjuje jer je sve do pred sam kraj knjige teško shvatiti je li pozitivan ili negativan lik.
I djelu knjige gdje se iz fiktivno-realistične priče prelazi na fantasy, taj prijelaz je postepen. Pisac nas vodi u prošlost, na mjesto gdje su se počele dešavati neobične, mistične stvari koje su dovele do radnje u sadašnjosti.
„U Fort Huachuca smo stigli za manje od dana nakon polaska sa zgarišta crkve, toliko smo se žuili da što prije odemo s tog mjesta. Tu sam potrošio tri dana i posljednji novac pokojnoga svećenika skupljajući što mi je trebalo za nastavak ekspedicije u golemu južnu pustinju u kojoj me, vjerovao sam, čekalo silno blago.“
...
Poigravajući se fantastikom i uključujući ju čak i u elemente vjerskih obilježja, crkve, i drugih simbola, Simon Toyne uspijeva još više zbuniti čitatelja ali ga i zainteresirati da otkrije tajnu.
"Priča o tome kako sam našao svoje blago i njime izgradio crkvu i grad koji sam nazvao Redemption (Iskupljenje) brutalna je i tragična, no u njoj je i prst Božji..."
...
"Odnesi riječ Njegovu u pustinju, rekao je. Odnesi Njegovu riječ, no ponesi i Njega. Jer on će te štititi i dovesti do blaga koje nadilazi tvoju maštu."
Što se krije iza takve poruke? Pravo blago ili simbolika vjere? Stvarnost ili fikcija, fatamograna...
...
Pred čitateljem će prodefilirati cijela plejada likova, i naravno, kao protuteža tu je i ženski lik, najprije se pomalo nalazi u pozadini, ali s vremenom sve viša izranja i uz Solomona Creeda sve više i više postaje važan za cijeli roman i razrješenje djela misterije.
Ljubav, ili simpatija, možda nešto treće, pozadinska je i maglovita zavjesa cijele radnje...
„Solomon je prišao bliže, dok mu je u ušima šumjela krv pri pomisli da se na tom zidu možda krije odgovor na pitanje tko je on zapravo. Kraj nekih su imena bile i fotografije, uglavnom novije, no bilo je tu i nekoliko melanotipija, fotografija na čeličnom limu, koje su uhvatile čvrste čeljusti i zagledane poglede ljudi odavno već mrtvih...“
Konačni i pravi razlozi, izvori svih događanja i ubojstava, iako vezani za prošlost, za život samoproglašenog propovjednika, lokalnog su karaktera, veoma su suvremeni, u pitanju je moć, snaga novca... i svi oni malo pomalo postaju sve vidljiviji.
Poruka čitateljima je – u ovom romanu ama baš ništa nije onakvim kakvim se čini i glavna zagonetka, tko je Solomon Creed i dalje ostaje neriješena.
Tisak. Znanje d.o.o.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.