Zdenka Kirin: Posvuda!

U plodovima sočnim i cvjetovima
mirisnim,
u travkama nježnim i krošnjama
rastrošnim,
u očima majčinim i rukama
blagoslovljenim
što brižno čuvaju razigrano dijete –
djevojčicu svoju u naručju
i bdiju cijelo vrijeme da priskoče
i ublaže bol što život urezao je tijelu ...

Post scriptum:

O, Majko, radosna moja i lijepa,
o, Majko, žalosna, brižna i smjerna,
o, Majko, sveg života našega hvaljena –
s tvojih smo ruku donijeti na svijet
i naučili cijenu ljubavi po žrtvi za sreću
koja nadvisuje snagom dobra svako zlo ...

Zdenka Kirin iz proznopoetskog ciklusa "Zov daljina"