Darija Žilić: Velika spremanja

otvaramo ormare i kapute bacamo na balkone, da se ondje
danima povijaju na vjetru, ispod krova.
vrećice s lavandom već su izgubile miris i sad su samo
kao male nakupine pijeska koji šušti pod prstima i teče
kao vrijeme, koje sve brže prolazi.
prvi su dani ljeta, od vrućine nabrekle su nam noge,
tijela se začas osušila i sagorjela,
fantazije se zaogrnule toplinom i rasplinule
na podnevnom suncu. a niti tebe više nema.
ako se pojavi iznenada miris mora u zraku,
znat ćemo da je i to samo pričin,
velike priče razdrobljene kao komadići leda,
i samo sitna jastva svuda oko nas.
jezera čekaju slabe plivače, ptice sanjaju vodu,
kontinenti se raspadaju, samo djeca se igraju u parku
i govore o budućnosti.