Predrag Babić

NOĆNE MORE

Mračne zore
Ne prestaju
da traju,
Moje noćne more
Kada u polutami sobe
misli saberem
Pa se prenem
Od prividne tišine
I udubljen u sebe
prebirem note
Akordi su teški
Kapci su mi otečeni
Pa sa vlastitom sjenom,
Razgovor krene
Kao sa prijateljom
Starim, vjernim drugom
Jecaji Božjega lica
Pokisle ulice svijeta
I onda se pitam
Dokle će da traje
Ova pomrčina
ideja i intelekta.

Da priznajem
Bojim se
Strah zvecka
Ledenim podpeticama
Samoća steže
Htijenja i pravde
Bivstva naša
ili pusta opravdanja
Da znam, borbe
biti će duge.
Stoljećima traju,
Te noći pune tuge
I taj vrisak
vječne prijetnje
Dok krše se
životne slobode.

Revolucije
Kanonade
Mladosti nestale
a bile su pune nade
Pa mi u glavi
struje odjeci
Što li ću reći
s jeseni,
Jednoga dana,
Našoj djeci.

Ne prestaju
da traju
ove more
Tek istrgnuta
zabilješka
Prašinom prekrivena
Vjetrom nošena
Da pjesnik bio je ovdje.

Čazma:28.03.2014.