Patnje mladog autora

 

... mogu biti i svakodnevne patnje nakladnika

Grafičke zgode i nezgode

Piše: Jelena Hrvoj

Dugo, dugo nisam napisala kolumnu. Imam osjećaj kao da sam zapala u nekakvu mentalnu kaljužu u kojoj kreativno i kritičko izražavanje ne caruju. I nisam sama. Primjećujem to i kod mnogo kolega po peru. Ne samo da su kreativci u nekakvom fiktivnom začaranom krugu u kojem se moraju prisiljavati, već smo kao kolektiv pod pritiskom. Nije ni čudno ako pogledamo što se sve oko nas događa i u što su nam se životi pretvorili.

Nakon ovog pomalo depresivnog osvrta na realnost, došlo je vrijeme za lupanje po prstima. 

Tko je pratio ovu kolumnu zna da sam, osim spisateljice i ilustratorice, i grafički dizajner. Nije nešto što sam htjela postati, ali... tu smo gdje smo. Računi se moraju platiti, zar ne? 

"Kao grafička dizajnerica koja tapka književnim vodama često se susrećem sa izradom prijeloma rukopisa i korica. Danas bih se voljela osvrnuti na stvari koje autori bez podloge u grafici prečesto rade i time otežavaju grafičarima. Shvatite ovaj tekst kao savjet ili kritiku. Kako vas volja. Ako će barem jedna osoba ovo pročitati i shvatiti ozbiljno, vjerujte mi, vaš će budući grafičar biti i više no zahvalan."

Što je prijelom teksta? 

Kao i uvijek, objasnit ću tako da razumije i netko tko nikada nije imao doticaj sa strukom. Najkraće objašnjeno: prijelom teksta je grafička priprema za tisak. U ovom procesu tekst se postavlja u zadane gabarite dimenzija, postavlja se jednak prored, poravnavaju se veličine naslova, podnaslova i teksta, postavljaju se uvlake, korigiraju proredi i sam tekst se  obrađuje na način da se (iskoristit ću termin u svrhu razumijevanja) zaključava u oblik koji osigurava da kod minimalnih promjena (programa ili same promjene teksta) ne ode sve z'brda - z'dola. 

Koja ja najčešća greška koju rade autori?

Ovo nije ništa negativno. Štoviše, razumljivo je. Svi žele da im tekst izgleda barem otprilike onako kako će to izgledati jednom kada knjiga bude u tisku. Vizualno nam dolazi kao motivacija. No upravo tu autori bez osnovne grafičke pozadine naprave trodupli posao ljudima koji će knjigu pripremati za tisak. Molim vas, nemojte sami postavljati dimenziju stranice. Iako u Wordu piše da je dimenzija papira na kojem pišete A5, niste napravili ništa bez postavljanja dobrih margina. Ako uvlačite dijaloge na način da po tri puta pritisnete razmaknicu, vaš tekst nije uvučen. Ako dodajete nekakve fora fontove, morate biti svjesni da osoba s druge strane možda nema instaliran taj isti font i neće ga vidjeti na svojem računalu u docx. formatu. 

Što savjetujem? 

Pišite u dokumentima A4 formata. Kako ćete znati koliko će knjiga na kraju imati stranica? Kada se A4 pretvara u A5 ima okvirno duplo stranica. 

Nije u kamenu pisano pravilo, ali većina knjiga koje idu u tisak prilagođavaju se na prored 1.5 ili 1 (ovisno o fontu), te se tiskaju u Times new roman ili Calibri fontu. Veličina slova? 11 ili 12. Poravnanje teksta postavlja se od ruba do ruba. Dijaloge odvajajte samo u novi red ili ostavite nastavljene na rečenicu (ovisno o tome kako će lektor postaviti) i ne uvlačite ih. I to je to. 

Ako želite naslove i podnaslove u nekim fora fontovima, komunicirajte s grafičarom. Navedite mu što želite. Vaš će grafičar tada pogledati smije li se taj font koristiti u komercijalne svrhe i, vjerujte mi, ako je dozvoljeno, nikome neće biti problem postaviti vam ono što želite. 

Nadam se da će vam ovo biti barem od neke koristi. U sljedećoj ću se kolumni dotaknuti dizajna korica. 

Do čitanja!