raspojasalo se more
I divlja i huči,
u uši prolaznika
slijeva se ritam zaigranih valova
Nekom sjedokosom čovjeku
vragolast vjetar ukrade crni šešir s glave
i tek tako pokloni ga igri valova
Miljama daleko, na pučini nedoglednih voda
tko li će i kako divlje vale osedlati
Dok mjesec škrto svjetlosti toči
mornari prelistavajući sjećanja i
na karti tražeći pristanište krate put
Zapljuskuje ih valovlja podivljala snaga
a oni nagađaju o namjerama oseke i plime
Umjesto svečane kravate
i zlatnih lanaca
oko vrata zamišljaju
tople ruke svojih najmilijih
i jedva progutaju one dvije čarobne riječi
koje im ne mogu prije sna šapnuti na uho
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.