Želio sam skupo da ti prodam nadu
koju i sâm kupih za rukovet snova
sanjajući budan pod skutima želje
rođene u zoru iz daha vjetrova.
Tražio sam samo iskru od osmijeha
da mi bljesne noću toplim sjajem svojim
i zapali plamen što mi davno zgasnu
utopljen bez srama u riječima bolnim.
Nijemo si mi nadu istrgla iz duše,
u prašinu snove bacila u trenu;
za tebe je cijena bila previsoka,
od žudnog osmijeha dobih samo sjenu.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.