Maja Šiprak | Sanja Beraković: Ona pokraj

 

MANJE JE VIŠE

Posezati za pjesmom, za pjesništvom, znači posezati za samim sobom.

Ne mora svatko biti pjesnik, ali potreba za pjesmom je općeljudska, svatko treba krhak život kojeg živi odmjeravati sa životom koji se kroz pjesmu otkriva u njegovoj neopozivoj veličini. /književnik Vlado Vladić/

Nakon prve zbirke poezije Kugla nasred neba (KC Kalliopa, 2007.), ponovno se susrećemo sa stihovima književnice Sanje Beraković u zbirci Ona pokraj, gdje je svojim senzibilitetom, stručnošću, ali i talentom, ispisala cijelu jednu životnu priču utkanu u četiri ciklusa zbirke: Pokraj sebe, Pokraj vas, Pokraj tebe i Pokraj njih.

Njezine pjesme nastaju kao nešto doživljeno, duboko proživljeno – kao trenutni zapis ispovjednog lirskog karaktera. U ciklusima zbirke progovara kroz životne uloge u kojima se našla, ulogu kćeri, supruge, majke, prijateljice.

Njezine su pjesme pjesme radnje, pjesme glagola.

Pjesnikinja je duboko svjesna međuljudskih odnosa u kojima propitkuje okolinu i traži svoje mjesto pored njega, pored njih, i dok se po osnovnoj, nepromjenjivoj logici života sve što postoji polako u prolaznosti urušava, pjesnikinja spontano proustovski misaono kroz monolog, pokušava stihom prodrijeti u bit međuljudskih odnosa u želji da bude prihvaćena, ali i potvrđena, iako ogoljena i ranjiva. Sanja se izražava  slobodnim stihom, komunikacijski prohodno  kroz  tristih i dvostih, pjesme odišu ispovjednim karakterom, dok su tematski ženskog izričaja, u kojem se propitkuje odnos u braku, odnos prema djeci i majčinstvu, fizičkom izgledu.

Pjesme su pisane u kratkim formama, bez rime, podcrtavajući poetsku snagu da se s manje kaže više.

U prvom ciklusu ponire u sebe tražeći snagu (Ja vjetrenjača, stvaram svoju snagu), uzroke boli (Koliku sam to/ rupu iskopala u sebi? Kad?) i onu „bezrazložnu“ sreću u sebi ( Pred spavanje odgovaram/ Sretna sam).

Drugi ciklus Pokraj vas intimni je zapis nježnosti, ganuća, obiteljskih odnosa (Smiješiš se./ Smiješim se./ Oko nas miris snova naše djece.), kronika zajedničkog rasta i pada (Okrenut ću se Sebi/ i zavodljivo pitati: / Zašto su ti oči crvene?). Iako pomalo teškog realističnog sadržaja, pjesme nemaju puno zagonetnih slika, jezičnih smionosti i metafora.

Pokraj tebe je izbor pjesama u kojima se pjesnikinja ogoljuje blagim, iskrenim, a tako bliskim pismom u kojem se svaka žena vrlo lako može pronaći ( Tebe najviše volim plodnim danima/ svojim sretnim hormonskim vrhuncima). Stihovima propitkuje odnos između ljubavnika, ženski pogled na vlastito tijelo i slobodu (Ostah za štednjakom/ za stolom/ u krevetu/ zakopčana/ poslušna/ ta netko je morao platiti). Kroz sve pjesme ostavlja se dojam želje za potvrdom da je dovoljno dobra i vrijedna biti prihvaćena i voljena takva kakva je.

Posljednjim ciklusom Pokraj njih, snažnijim, samosvjesnijim stihovima jačih slika i naglašenih suprotnosti, poigrava se cinizmom (Kako te grickam, nagrizam, žderem), medijskim simbolima ( Dođi, Batmane…bar jednom...), pa i ponekom psovkom (Koji kurac plačeš/ nebo te voli kišom) te gradi novi svijet, odijeljen i poseban, snažan u svojoj cjelovitosti, čime zaokružuje zbirku kao intimnu kroniku jednog novog uspona.

Na kraju analize Sanjine zbirke pjesama, citirala bih predivnu književnicu Vesnu Krmpotić, a ujedno Sanji želim puno ljubavi i prihvaćanja, te puno uspjeha u daljnjem radu jer se zbirkom pjesama Ona pokraj, nakon podužeg perioda u odnosu na prvu zbirku, nametnula i utrla put svojim budućim zbirkama u suvremenom hrvatskom pjesništvu.

Ljubav mi je najčudnije čudo

Od svih stvari mudrih i prekrasnih najljepša mi je i najmudrija ljubav. Od svih vjera, najvjernija mi je ljubav. Od svih istina najveća je ljubav. Ljubav mi je najčudnije čudo.

/Vesna Krmpotić/