Rano popodne,
samo nas
dvoje,
u miru sobe,
moje i
tvoje.
Divno popodne,
jastuk naš
meki,
zagrljaj sreće
u toploj
deki.
Hoću je malo
ukrasti
tebi,
al' ti je brzo
povlačiš
sebi.
Tebi se kralo,
bila si
hitra,
meni na licu
veselje
titra.
Onda u trenu
pokrih te
njome,
osjetim usne
na vratu
mome.
Poljupci krenu,
nježnost ih
prati,
jer naša ljubav
ne može
stati!
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.