Čuvstvujem te amalgame,
sels d'ammonium,
što nadražuju me zrakom.
Prska se odasvud,
uzmać' im se ne da.
Ržem kao vranac
jer nadražaji
razdriješe mi nosnice.
A vjeđe, crvene,
zasuziše, zaplakaše,
ali ostade mi osmijeh
zamaskiran.
Skrio ga, pak, nisam
jer se i kondukter
u plavu odijelu
nasmiješio.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.