vrijeme: 08.07.2020.
Prvo cjelovito izdanje knjige hrvatskoga pjesnika Mihe Monaldija 'Rime', koju je priredio i s talijanskoga na hrvatski jezik prepjevao Tonko Maroević, objavila je u svojoj knjižnici Iktus Matica hrvatska.
Nakladnik napominje kako je Monaldijev kanconijer pod nazivom "Rime" objavio, poslije pjesnikove smrti, njegov nećak Marin Battitorre u Veneciji 1599., zajedno s njegovim filozofskim spisima "Irena ili o ljepoti", "Dijalog o imovini" i "Rasprava o metafizici".
Premda su povjesničari književnosti Monaldijevo pjesništvo uglavnom ocjenjivali u kategorijama imitacije i dosljednoga poštivanja petrarkističkoga modela, Maroević smatra da je njegovo odmjeravanje s normom petrarkizma značilo "kulturnu legitimaciju" te da su njegove pjesme izvor brojnih informacija o kulturnom životu renesansnoga Dubrovnika, pri čemu splet ljubavnoga kanconijera pokazuje visoku razinu pjesničkoga umijeća.
Ocjenjuje kako Monaldijeve "Rime", premda pisane na talijanskome jeziku, imaju svoje mjesto u povijesti hrvatske književnosti te dodaje kako su ovim izdanjem prvi put integralno prevedene na hrvatski jezik i objavljene u obliku knjige.
Maroević ističe kako Monaldi spada u plejadu dubrovačke kasnorenesansne pismenosti te dijeli prostor i s Nikolom Nalješkovićem, Mavrom Vetranovićem, Marinom Držićem, Klementom i Dinkom Ranjinom, Cvijetom Zuzorić, Julijom i Nadom Bunić, Lukom Sorkočevićem i Mihom Menčetićem.
Posmrtno mu također čast iskazuju Dominko Zlatarić, podsjeća Maroević i dodaje kako s obzirom na to da se izražavao talijanskim jezikom nije čudno ni da je stekao nešto odjeka i na drugoj strani Jadrana.
Uspio je, napominje, uspostaviti kontakte s relativno uglednim suvremenim mu autorima kao što su Benedetto Varchi i Annibale Caro, no njegovi stihovi nisu ušli ni u koju kolektivnu zbirku talijanskih pjesnika, za razliku od Ranjininih i Bobaljevićevih.
Pet godina nakon prvotiska isti se nećak 1604. odlučio još jednom izdati Monaldijevu kumulativnu knjigu, također u Veneciji i kod istoga nakladnika.
Monaldi je stekao znatno veći ugled kao mislilac negoli kao pjesnik, ističe Maroević i dodaje kako je znanstvena, ili makar refleksivna, proza bila u to vrijeme znatno rjeđa negoli poetsko izražavanje.
Smatra kako su mudrost i mjerodavnost odlikovale Monaldija, pa je već među suvremenicima bio uvaženiji po erudiciji negoli po poetskim dometima.
U povijesnoj perspektivi, tvrdi, njegova teorijska utemeljenost i europski kontekst njegova mišljenja postali su poticajnim za sustavnije razmatranje, za uklapanje njegovih dijaloga u renesansni misaoni obzor na razmeđu tradicije i inovacije, a u duhu "humanističkog neoaristotelizma".
Noviji pristupi Monaldiju započinju vrednovanjem njegova prinosa specijalističkim disciplinama - pedagogiji i estetici, a potom, možda najpodrobnije, glazbenoj teoriji, ističe Maroević.
Filozof, pjesnik, matematičar, teoretičar glazbe i ljekarnik Miho Monaldi rođen je u Dubrovnik oko 1540., a preminuo 1592. Jedan je od suosnivača dubrovačke Akademije složnih (Accademia dei Concordi). Njegov opus obuhvaća radove s područja filozofije, pjesništva, gospodarstva, prava i državničkih pitanja ondašnjega dubrovačkog društva. (Hina)
Izvor: Culturnet.hr
|
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.