Kolumne

Jelena Hrvoj
Patnje mladog autora

Eleonora Ernoić Krnjak
Rozin kutak

Martina Sviben
S kodom bluesa i balade

Mirjana Mrkela
Ispovijed jedne čitateljice

Aleksandar Horvat
Kajkavsko najže

subota, 21. prosinca 2019.

Nataša Hrupec | Na krovu



kuća ne bi trebala biti viša od višnjina stabla
tako da se svatko može popeti na svoj krov
sam ili uz pomoć ciganske lojtre

pa malo prohodati po njemu
sjediti, zapaliti si i gledati
kako između neba i zemlje lete mladenke, buketi
cijela svadba, trubači i basisti
promatrati kako se bude
raznosači pošte, mljekari i novinari

i biti na krovu u tom svečanom času najvećeg vatrometa
jer Campi Flegrei pokazuje znakove buđenja
kad će vatra paklenog grotla pohrliti nebu
u ceremoniji katastrofe
kad će zemljani prstenovi pucati od vrućine
u zagrljaju stratosfere

a mjesec će se pijan ceriti neronskim smijehom
i ko svjedok žalosnog sakramenta
bacat će pepelne konfete po zemlji po selu po gradu

po meni i mojemu krovu negdje u Vitebsku
mila Belaruša moja

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.