Pjesnici umiru mladi,
golobradi, još u snima.
Ko zapuhe vjetra što uzdižu vale
glušna oblijeva ih mjesečina.
Vihori i zore proždiru ih smjele,
i bura slama kao tršće.
I kore ih ljudi, vremena, ideje,
no pero pred mačem ne dršće!
I tuđi i svoj podnose bol,
užgajuć luč da raspiri tmin -
jer nejestivoj što kaši podaju sol,
jedincati njihov je krim.
Besjeda je njih'va „blud“,
pa versi živi ukopani mriju:
prezreni u svijetu, skriveni od čuli,
mrijeti - takav im je sud!
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.