Godine što su prošle: navike, predrasude.
Čini ti se da ništa kroz rešetke ne prođe.
Praznina tako tupa, koja ti srce glođe.
A da jednom poletiš, onako, pa što bude?
Letjeti, što to znači? Ruka ti daje hranu.
Kad kiši ti se skloniš u neku rupu u stijeni.
Stijena je umjetna, pa se i pogled okameni.
Kroz mrežu kapi gledaš sliku neodabranu.
Ljudi su blijedi i glasni. Imaju trule zube.
Mirišu kao hrana odstajala predugo.
Igračkom drže te svojom, objesti slugom.
Krilima moćnim se smiju, zbijaju šale grube.
Postoje druge ptice u kavezima sličnim.
Ponekad ti se čini da o letu žvrgolje.
Znači li to da nebo postoji gore i dolje?
Možda te ubiti žele riječima neobičnim?
Odnijeli su te danas na neku goru visoku.
Vrijeme je stalo. Drhtaj i užas od visine.
U smrt si sunuo naglo, u ponor od modrine.
Rodio se u letu, s božanskom iskrom u oku.
20.srpnja 2019.
Flora Green
Fotografija: Kondorov let, Internet
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.