Jučer kraj rijeke, najbliže bilo mi je Vrijeme:
Teklo je ispod nas, a ja sam mislila samo o
Tome koliko je Smrt udaljena od tvog Života.
Na šetnici, crta koja dijeli bicikliste od pješaka
Bila je jasan znak. Tamo sam ja na kotačima,
Odmah pored ti, koji šećes, ne dodiruješ nogama,
Stopalima tlo i zemlju. Ti zapravo lebdiš.
Tvoje tijelo nosi zrak i drži ga iznad vode, kao
Da si zmaj od najlona, papira. I letiš...
Rukama i malim prstima držim to uze i sebe
Na tlu, između Zemlje i nebeskog Svijeta.
I čuvam te od rijeke koja dole samo teče i
Teče...
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.