Pretvaram li se u sve što mrzim ili stojim na mjestu i samo ostajem ono što mrzim? Ono od čega silno želim pobjeći, ali zašto sam onda umorna od trčanja kada se očito ne mičem s mjesta. Zavaravam li samu sebe da se nešto mijenja? Kao laž koja ako se dovoljno dugo ponavlja postaje istina. Zašto ti djelujem tako pribrano i smireno? Jer ako počnem samo glavu gubiti u svojim mislima, gdje sam bila, kamo bi htjela, tko sam i što želim biti, do sutra, prije zore, bi bila točno nitko i ništa, već hladno tijelo ispod zemlje.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.