Zdenko Capan | Poludjela ptica - Slovi cijelim svijetom

POLUDJELA PTICA Kakvi to glasi čuju se u mraku, Nad noćnim poljem, visoko u zraku? Ko li to pjeva? Ah, ništa, sitnica: Jedna u letu poludjela ptica. Nadlijeće sebe i oblake trome, S vjetrom se igra i pjeva o tome. Svu svoju vjeru u krilima noseći, Kuda to leti, što bi htjela doseći? Nije li vrijeme da gnijezdo vije? Kad bude hladno, da se u njem grije. Ko li te posla pjevati u tminu? Sleti u nižu, u bolju sudbinu. Ne mari za to poludjela ptica. Pjeva o vjetru, što je svu golica. A kad je umor jednom bude shrvo, Neće za odmor nać nijedno drvo. (Dobriša Cesarić)

SLOVI  CIJELIM  SVIJETOM Po pustu svijetu u smogu, dimu, Komu promijeniste tlo i klimu,  I  svu tu bijedu mjerite zlatom, Očajno pile klepeće za jatom. Sada, kad su došli do kraja rute, I vidje predjele svoje planete, Gladno, nije više htjelo da luta, I  jedva još hoda od dugog puta. U vruću bunilu suncu se vine;  Tiho lebdeći u miru vedrine Osjeća,  jutro doživjeti neće; Tek bolno kriknu i pade u smeće. Nemoj da nestane velika droplja I barjaci klonu na pola koplja! Cvjetna livadica, njena oaza, Bogatstvo je sumornih krajobraza. (Zdenko Capan)

Anagramirana poezija